TEPIH NA RAŽNJU

11.12.2024 u 18:00

Opis

TEPIH NA RAŽNJU

Jasna Jasna Žmak: Tepih na ražnju
Redatelj: Hrvoje Korbar
Kostimografija: Desanka Janković
Scenografija: Liberta Mišan
Glazba: Carlos Anders Fagin
Scenski pokret, koreografija: Andrea Gotovina
Glumci: Laura Čerina, Ema Šunde, Linda Penić Grgaš, Josip Ledina, Igor Jurinić, Ivan Raffaelli i Luka Mihovilović

SADRŽAJ 

Tepih na ražnju drugi je dramski tekst za djecu dramaturginje i spisateljice Jasne
Jasne Žmak koji već svojim naslovom najavljuje vlastitu temu – neobičnost jezika
odnosno jezičnu neobičnost. Šumske životinje, junaci ovog teksta, susreću se sa
malim rakunomkoji je izgubio dar „normalnog govora“. No, on nije jedini – u šumi ima
još životinja koje su počele govoriti drugačije. Radi li se o nekoj zaraznoj bolesti? Ili
najezdi stranih neprijatelja? Životinje se upuštaju u detektivsku avanturu u kojoj
pokušavaju pronaći razloge te jezične zbrke. Njihovo putovanje pretvara se u pravu
malu školu života u kojoj naše životinje, s jedne strane, otkrivaju važnost pismenosti i
čari govorenja stranih jezika, spoznaju važnost znanosti, ali i mogućnost njene
zlouporabe, ali prije svega nauče važnost prijateljstva i kolektivnog djelovanja
nasuprot individualizma koji je tako agresivno prisutan u suvremenom svijetu.
Ovaj tekst, namijenjen predškolskom i osnovnoškolskom uzrastu, operira na dvije
osnovne ravni – s jedne strane djeci demonstrira ogromnu ulogu koju jezik ima u
oblikovanju svijeta, a s druge ih uči o vrijednosti i važnosti različitosti. Jezik nije samo
njegova tema – da bi stvorila „strane“, „druge“ i „nerazumljive“ jezike, autorica koristi
različite poznate i manje poznate jezične igre i kalambure i tako stvara osebujnu i
ludističku jezičnu partituru, čime nas podsjeća da su književnost i kazalište za djecu
itekako ozbiljan posao.
Tekst je 2018. godine nagrađen drugom nagradom na natječaju Mali
Marulić. Kako je u obrazloženju nagrade opisao žiri (Ivan Plazibat, Olja Lozica i
Belmondo Miliša): “Autorica se u ovom tekstu kazališnim izrazom i tematikom
nastavlja se na prošlogodišnji prvonagrađeni tekst. Ako je Pisma na kraju šume
dramski tekst koji problematizira moć i zlouporabu pisma, ovogodišnji Tepih na
ražnju radi istu stvar na razini govora i govorne komunikacije. Priča o šumskim
životinjama koje zbog sitnih promjena u govoru gube sposobnost međusobnog
sporazumijevanja gradi sliku šumskog svijeta u kojem zdrav razum i ljudskost
šumskih životinja, koliko god to apsurdno zvučalo, vode neprestano borbu s
proizvođačima društvenih nepravdi koje prihvaćamo kao neupitne. I na kraju u tom,
životinjskom svijetu zdrav razum i ljudskost pobjeđuju. A kod ljudi?